Croatian Bible

 

The Book of Tobit

 

Chapter 14

 

 

1.

 

Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reče mu: "Sine, pobrini se za plaću čovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga."

    
 
 

2.

 

Sin odgovori: "Neću štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio,

    
 
 

3.

 

jer me doveo k tebi zdrava, izliječio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje."

    
 
 

4.

 

Starac odgovori: "To mu s pravom pripada!"

    
 
 

5.

 

Onda pozva anđela i kaza mu: "Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli."

    
 
 

6.

 

Tada anđeo pozva njih dvojicu u stranu i reče im: "Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova.

    
 
 

7.

 

Lijepo je čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Božja. Činite dobro, i neće vas zlo snaći.

    
 
 

8.

 

Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato.

    
 
 

9.

 

Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života,

    
 
 

10.

 

a koji griješe bit će dušmani životu svome.

    
 
 

11.

 

Neću vam sakriti ništa: kazah već da je lijepo čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela.

    
 
 

12.

 

I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te;

    
 
 

13.

 

kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom.

    
 
 

14.

 

Sada, Bog me poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru.

    
 
 

15.

 

Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!"

    
 
 

16.

 

Njih se dvojica preplašiše i padoše ničice, jer ih zahvati velik strah.

    
 
 

17.

 

Ali im anđeo reče: "Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke!

    
 
 

18.

 

Ta ja ne dođoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte uvijeke.

    
 
 

19.

 

Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid.

    
 
 

20.

 

Sada hvalite Boga, a ja se vraćam onome koji me i poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo."

    
 
 

21.

 

Onda oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i čudesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao anđeo Gospodnji.

    
 
 

Wisdom 1

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com