Croatian Bible

 

The Gospel According to St. Luke

 

Chapter 22

 

 

1.

 

Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama

    
 
 

2.

 

pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?"

    
 
 

3.

 

On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi:

    
 
 

4.

 

krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?"

    
 
 

5.

 

A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?'

    
 
 

6.

 

A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok."

    
 
 

7.

 

I odgovore da ne znaju odakle.

    
 
 

8.

 

I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."

    
 
 

9.

 

Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."

    
 
 

10.

 

"Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.

    
 
 

11.

 

Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.

    
 
 

12.

 

Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše."

    
 
 

13.

 

"Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.'

    
 
 

14.

 

Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.'

    
 
 

15.

 

Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda?

    
 
 

16.

 

Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože sačuvaj!"

    
 
 

17.

 

A on ih ošinu pogledom i reče: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?

    
 
 

18.

 

Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga."

    
 
 

19.

 

Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.

    
 
 

20.

 

Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.

    
 
 

21.

 

Upitaše ga dakle: "Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem.

    
 
 

22.

 

Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"

    
 
 

23.

 

Proničući njihovu lukavost, reče im:

    
 
 

24.

 

"Pokažite mi denar." "Čiju ima sliku i natpis?"

    
 
 

25.

 

A oni će: "Carevu." On im reče: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje."

    
 
 

26.

 

I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.

    
 
 

27.

 

Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga:

    
 
 

28.

 

"Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.

    
 
 

29.

 

Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece.

    
 
 

30.

 

Drugi uze njegovu ženu,

    
 
 

31.

 

onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.

    
 
 

32.

 

Naposljetku umrije i žena.

    
 
 

33.

 

Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu."

    
 
 

34.

 

Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.

    
 
 

35.

 

No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.

    
 
 

36.

 

Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća."

    
 
 

37.

 

"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.

    
 
 

38.

 

A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"

    
 
 

39.

 

Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!"

    
 
 

40.

 

I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.

    
 
 

41.

 

A on im reče: "Kako kažu da je Krist sin Davidov?

    
 
 

42.

 

Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna

    
 
 

43.

 

dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'

    
 
 

44.

 

David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"

    
 
 

45.

 

I pred svim narodom reče svojim učenicima:

    
 
 

46.

 

"Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama,

    
 
 

47.

 

proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda."

    
 
 

Luke 23

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com