Croatian Bible

 

The Gospel According to St. Luke

 

Chapter 20

 

 

1.

 

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

    
 
 

2.

 

"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.

    
 
 

3.

 

U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'

    
 
 

4.

 

No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,

    
 
 

5.

 

jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'"

    
 
 

6.

 

Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac!

    
 
 

7.

 

Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?

    
 
 

8.

 

Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"

    
 
 

9.

 

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:

    
 
 

10.

 

"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.

    
 
 

11.

 

Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'

    
 
 

12.

 

Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'

    
 
 

13.

 

A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'

    
 
 

14.

 

Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

    
 
 

15.

 

A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.

    
 
 

16.

 

A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje."

    
 
 

17.

 

"Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući."

    
 
 

18.

 

I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"

    
 
 

19.

 

Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.

    
 
 

20.

 

Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!"

    
 
 

21.

 

A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti."

    
 
 

22.

 

Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."

    
 
 

23.

 

Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.

    
 
 

24.

 

Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!

    
 
 

25.

 

Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

    
 
 

26.

 

Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"

    
 
 

27.

 

A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu."

    
 
 

28.

 

Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom."

    
 
 

29.

 

Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,

    
 
 

30.

 

a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni."

    
 
 

31.

 

I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:

    
 
 

32.

 

doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;

    
 
 

33.

 

i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati."

    
 
 

34.

 

No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.

    
 
 

35.

 

A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.

    
 
 

36.

 

Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.

    
 
 

37.

 

Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi."

    
 
 

38.

 

Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"

    
 
 

39.

 

Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

    
 
 

40.

 

Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:

    
 
 

41.

 

"Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam."

    
 
 

42.

 

Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."

    
 
 

43.

 

I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

    
 
 

Luke 21

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com