| Chapter 8 |
1 | Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica
|
2 | i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola;
|
3 | zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.
|
4 | Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi:
|
5 | "Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše.
|
6 | Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage.
|
7 | Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši.
|
8 | Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
|
9 | Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba.
|
10 | A on im reče: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju."
|
11 | "A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja.
|
12 | Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se.
|
13 | A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu.
|
14 | A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda.
|
15 | Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti."
|
16 | "Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.
|
17 | Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći."
|
18 | "Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima."
|
19 | A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva.
|
20 | Javiše mu: "Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti."
|
21 | A on im odgovori: "Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše."
|
22 | Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: "Prijeđimo na onu stranu jezera." I otisnuše se.
|
23 | Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli.
|
24 | Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Učitelju, učitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha.
|
25 | A on će im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"
|
26 | Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji.
|
27 | Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama.
|
28 | Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!"
|
29 | Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju.
|
30 | Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reče: "Legija", jer u nj uđoše mnogi zlodusi.
|
31 | I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.
|
32 | A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti.
|
33 | Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.
|
34 | Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima.
|
35 | A ljudi iziđoše vidjeti što se dogodilo. Dođoše Isusu i nađoše čovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obučen i zdrave pameti. I prestraše se.
|
36 | A očevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio.
|
37 | I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uđe u lađu i vrati se.
|
38 | A moljaše ga čovjek iz koga iziđoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći:
|
39 | "Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog." On ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus.
|
40 | Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali.
|
41 | I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću.
|
42 | Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.
|
43 | A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti,
|
44 | priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.
|
45 | I reče Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar će: "Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće."
|
46 | A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene."
|
47 | A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila.
|
48 | A on joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!"
|
49 | Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči više Učitelja."
|
50 | Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!"
|
51 | Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke.
|
52 | A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!"
|
53 | No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla.
|
54 | On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!"
|
55 | I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.
|
56 | Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.
|