| Chapter 8 |
1 | Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navjećujući evanđelje o kraljevstvu Bojemu. Bila su s njim dvanaestorica
|
2 | i neke ene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijae izagnao sedam đavola;
|
3 | zatim Ivana, ena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluivale od svojih dobara.
|
4 | Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnue k njemu, prozbori u prispodobi:
|
5 | "Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaeno i ptice ga nebeske pozobae.
|
6 | Drugo pade na kamen i, tek to je izniklo, osui se jer ne imae vlage.
|
7 | Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i ugui.
|
8 | Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavi to, povika: "Tko ima ui da čuje, neka čuje!"
|
9 | Upitae ga učenici kakva bi to bila prispodoba.
|
10 | A on im reče: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Bojega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i sluajući ne razumiju."
|
11 | "A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Boja.
|
12 | Oni uz put sluatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se.
|
13 | A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radoću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kunje otpadnu.
|
14 | A to pade u trnje - to su oni koji posluaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama ivota, ugue se i ne dorode roda.
|
15 | Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu sluaju Riječ, zadre je i donose rod u ustrajnosti."
|
16 | "Nitko ne uie svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.
|
17 | Ta nita nije tajno to se neće očitovati; nita skriveno to se neće saznati i na vidjelo doći."
|
18 | "Pazite dakle kako sluate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono to misli da ima."
|
19 | A majka i braća njegova htjedoe k njemu, ali ne mogoe do njega zbog mnotva.
|
20 | Javie mu: "Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i ele te vidjeti."
|
21 | A on im odgovori: "Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Boju sluaju i vre."
|
22 | Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: "Prijeđimo na onu stranu jezera." I otisnue se.
|
23 | Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli.
|
24 | Oni pristupie i probudie ga govoreći: "Učitelju, učitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha.
|
25 | A on će im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestraeni u čudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"
|
26 | Doplovie u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji.
|
27 | Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imae zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama.
|
28 | Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: "to ti ima sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevinjega? Molim te, ne muči me!"
|
29 | Jer bijae zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena drao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju.
|
30 | Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reče: "Legija", jer u nj uđoe mnogi zlodusi.
|
31 | I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.
|
32 | A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti.
|
33 | Tada zlodusi iziđoe iz čovjeka i uđoe u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.
|
34 | Vidjevi to se dogodilo, svinjari pobjegoe i razglasie gradom i selima.
|
35 | A ljudi iziđoe vidjeti to se dogodilo. Dođoe Isusu i nađoe čovjeka iz kojega bijahu izali zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obučen i zdrave pameti. I prestrae se.
|
36 | A očevici im ispripovijedie kako je opsjednuti ozdravio.
|
37 | I zamoli ga sve ono mnotvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uđe u lađu i vrati se.
|
38 | A moljae ga čovjek iz koga iziđoe zlodusi da moe ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći:
|
39 | "Vrati se kući i pripovijedaj to ti učini Bog." On ode razglaujući po svem gradu to mu učini Isus.
|
40 | Na povratku Isusa dočeka mnotvo jer su ga svi eljno ičekivali.
|
41 | I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijae predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću.
|
42 | Imae kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umirae. Dok je onamo iao, mnotvo ga guralo odasvud.
|
43 | A neka ena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potroila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti,
|
44 | priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.
|
45 | I reče Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar će: "Učitelju, mnotvo te gura i pritiće."
|
46 | A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene."
|
47 | A ena, vidjevi da se ne moe kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zato ga se dotakla i kako je umah ozdravila.
|
48 | A on joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!"
|
49 | Dok je on jo govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči vie Učitelja."
|
50 | Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!"
|
51 | Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke.
|
52 | A svi plakahu i alovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!"
|
53 | No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla.
|
54 | On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!"
|
55 | I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.
|
56 | Njezini se roditelji začudie, a on zapovjedi da nikome ne reknu to se dogodilo.
|