| Chapter 7 |
1 | Poto dovri sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum.
|
2 | Nekomu satniku bijae bolestan sluga, samo to ne izdahnu, a bijae mu veoma drag.
|
3 | Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starjeine idovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu.
|
4 | Kad oni dođoe Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učini
|
5 | jer voli na narod, i sinagogu nam je sagradio."
|
6 | Isus se uputi s njima. I kad bijae već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđe pod krov moj.
|
7 | Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj.
|
8 | Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini."
|
9 | Čuvi to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnotvu koje je ilo za njim i reče: "Kaem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere."
|
10 | Kad se oni koji su bili poslani vratie kući, nađoe slugu zdrava.
|
11 | Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet.
|
12 | Kad se priblii gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.
|
13 | Kad je Gospodin ugleda, saali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!"
|
14 | Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoe, a on reče: "Mladiću, kaem ti, ustani!"
|
15 | I mrtvac se podie i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
|
16 | Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!"
|
17 | I proiri se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
|
18 | Sve to dojavie Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika
|
19 | i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?"
|
20 | Doavi k njemu, rekoe ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'"
|
21 | Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom.
|
22 | Tada im odgovori: "Pođite i javite Ivanu to ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navjećuje evanđelje.
|
23 | I blago onom tko se ne sablazni o mene."
|
24 | Kad Ivanovi glasnici odoe, poče Isus govoriti mnotvu o Ivanu: "to ste izali u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?
|
25 | Ili to ste izali vidjeti: Čovjeka u mekuaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskoju po kraljevskim su dvorima.
|
26 | Ili to ste izali vidjeti? Proroka? Uistinu, kaem vam, i vie nego proroka!
|
27 | On je onaj o kome je pisano: Evo, aljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.
|
28 | Kaem vam: među rođenima od ene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Bojem veći je od njega."
|
29 | Sav narod koji ga je sluao, pa i carinici, uvidjee pravednost Boju: pokrstie se Ivanovim krstom.
|
30 | Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoe to je Bog s njima naumio jer ne htjedoe da ih Ivan krsti.
|
31 | "S kime dakle da prispodobim ljude ovog narataja? Komu su nalik?
|
32 | Nalik su djeci to sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!'
|
33 | Doista, doao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!'
|
34 | Doao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grenika!'
|
35 | Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom."
|
36 | Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu.
|
37 | Kad eto neke ene koja bijae grenica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti
|
38 | i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomaću.
|
39 | Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to ena koja ga se dotiče: da je grenica."
|
40 | A Isus, da mu odgovori, reče: "imune, imam ti neto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on:
|
41 | "Neki vjerovnik imao dva dunika. Jedan mu dugovae pet stotina denara, drugi pedeset.
|
42 | Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih vie ljubiti?"
|
43 | imun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je vie otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio."
|
44 | I okrenut eni reče imunu: "Vidi li ovu enu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla.
|
45 | Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati.
|
46 | Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomaću noge pomaza.
|
47 | Stoga, kaem ti, oproteni su joj grijesi mnogi jer ljubljae mnogo. Komu se malo oprata, malo ljubi."
|
48 | A eni reče: "Oproteni su ti grijesi."
|
49 | Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprata?"
|
50 | A on reče eni: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
|