| Chapter 4 |
1 | I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
|
2 | Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
|
3 | "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
|
4 | I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
|
5 | Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
|
6 | Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
|
7 | Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
|
8 | Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."
|
9 | I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
|
10 | Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
|
11 | I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
|
12 | da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."
|
13 | I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
|
14 | Sijač sije Riječ.
|
15 | Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
|
16 | Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
|
17 | ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
|
18 | A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
|
19 | ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.
|
20 | A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
|
21 | I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
|
22 | Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
|
23 | Ima li tko uši da čuje, neka čuje."
|
24 | I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
|
25 | Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima."
|
26 | I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
|
27 | Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
|
28 | zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
|
29 | A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve."
|
30 | I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
|
31 | Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
|
32 | jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."
|
33 | Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
|
34 | Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
|
35 | Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!"
|
36 | Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
|
37 | Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
|
38 | A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?"
|
39 | On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
|
40 | Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"
|
41 | Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"
|