| Chapter 6 |
1 | Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,
|
2 | vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;
|
3 | učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.
|
4 | Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;
|
5 | otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.
|
6 | Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:
|
7 | on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,
|
8 | ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.
|
9 | A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?
|
10 | Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak
|
11 | i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.
|
12 | Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;
|
13 | namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;
|
14 | prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
|
15 | Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.
|
16 | Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:
|
17 | ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
|
18 | srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,
|
19 | lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.
|
20 | Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.
|
21 | Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
|
22 | da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.
|
23 | Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;
|
24 | da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.
|
25 | Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
|
26 | jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.
|
27 | Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?
|
28 | Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?
|
29 | Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
|
30 | Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:
|
31 | uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.
|
32 | Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.
|
33 | Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.
|
34 | Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;
|
35 | ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.
|