Chapter 6

   Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga,  

  naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud.  

  To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da.  

  Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga,  

  i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta,  

  pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.  

  Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga;  

  ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!"  

  A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.  

  Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima.  

  Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade  

  te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano.  

  Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom:  

  Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te.  

  I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano.  

  Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre.  

  Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom  

  da bismo po dva nepromjenljiva čina - u kojima je nemoguće da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade.  

  Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese,  

  kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu.

÷MELKISEDEKOVU