The Second Epistle of Paul to the Corinthians

 

Chapter 3

 

 

1.

 

Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji.

    
 
 

2.

 

Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

    
 
 

3.

 

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe!

    
 
 

4.

 

On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.

    
 
 

5.

 

Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša.

    
 
 

6.

 

Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo.

    
 
 

7.

 

I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe.

    
 
 

8.

 

Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život.

    
 
 

9.

 

Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.

    
 
 

10.

 

On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati.

    
 
 

11.

 

A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.

    
 
 

12.

 

A ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti.

    
 
 

13.

 

Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što čitate i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti,

    
 
 

14.

 

kao što nas djelomično i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa.

    
 
 

15.

 

U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama

    
 
 

16.

 

i preko vas prijeći u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju.

    
 
 

17.

 

Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"?

    
 
 

18.

 

Bog je svjedok: naša riječ vama nije "Da!" i "Ne!"

    
 
 

19.

 

jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!".

    
 
 

20.

 

Doista, sva obećanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu!

    
 
 

21.

 

A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza,

    
 
 

22.

 

on nas i zapečati i u srca naša dade zalog - Duha.

    
 
 

23.

 

A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint.

    
 
 

24.

 

Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani.

    
 
 

2nd Corinthians 4

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com