Croatian Bible

 

The Acts of the Apostles

 

Chapter 18

 

 

1.

 

Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka.

    
 
 

2.

 

Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju.

    
 
 

3.

 

Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.

    
 
 

4.

 

I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu.

    
 
 

5.

 

Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao.

    
 
 

6.

 

Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji.

    
 
 

7.

 

Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.

    
 
 

8.

 

Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu.

    
 
 

9.

 

Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!"

    
 
 

10.

 

Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje.

    
 
 

11.

 

Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,

    
 
 

12.

 

a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.

    
 
 

13.

 

U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama.

    
 
 

14.

 

Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio.

    
 
 

15.

 

Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.

    
 
 

16.

 

Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima.

    
 
 

17.

 

Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja."

    
 
 

18.

 

To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!" I iziđe toga časa.

    
 
 

19.

 

Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare.

    
 
 

20.

 

Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su

    
 
 

21.

 

te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati."

    
 
 

22.

 

Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju.

    
 
 

23.

 

Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva.

    
 
 

24.

 

Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.

    
 
 

25.

 

Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali.

    
 
 

26.

 

Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.

    
 
 

27.

 

Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli.

    
 
 

28.

 

Ali Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!"

    
 
 

29.

 

Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu;

    
 
 

30.

 

izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?"

    
 
 

31.

 

Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!"

    
 
 

32.

 

Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.

    
 
 

33.

 

Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi.

    
 
 

34.

 

Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.

    
 
 

35.

 

Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!"

    
 
 

36.

 

Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!"

    
 
 

37.

 

Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!"

    
 
 

38.

 

Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani.

    
 
 

39.

 

Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.

    
 
 

40.

 

Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu.

    
 
 

Acts 19

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com