Croatian Bible

 

The Acts of the Apostles

 

Chapter 13

 

 

1.

 

Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju

    
 
 

2.

 

pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati:

    
 
 

3.

 

"Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!"

    
 
 

4.

 

Onda započe Petar te im izloži sve po redu:

    
 
 

5.

 

"Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene.

    
 
 

6.

 

Zagledah se, promotrih je i vidjeh četvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.

    
 
 

7.

 

Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!'

    
 
 

8.

 

Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.'

    
 
 

9.

 

A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.'

    
 
 

10.

 

To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo."

    
 
 

11.

 

"I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni.

    
 
 

12.

 

A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka.

    
 
 

13.

 

On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar;

    
 
 

14.

 

on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'"

    
 
 

15.

 

"I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku.

    
 
 

16.

 

Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.'

    
 
 

17.

 

Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?"

    
 
 

18.

 

Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: "Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!"

    
 
 

19.

 

Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima.

    
 
 

20.

 

Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa.

    
 
 

21.

 

Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.

    
 
 

22.

 

Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju.

    
 
 

23.

 

Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina.

    
 
 

24.

 

Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.

    
 
 

25.

 

Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla.

    
 
 

26.

 

Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.

    
 
 

27.

 

U one dane dođoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.

    
 
 

28.

 

Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija.

    
 
 

29.

 

Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji.

    
 
 

30.

 

To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.

    
 
 

Acts 14

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com