Croatian Bible

 

The Acts of the Apostles

 

Chapter 10

 

 

1.

 

Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim.

    
 
 

2.

 

Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.

    
 
 

3.

 

Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.

    
 
 

4.

 

Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ.

    
 
 

5.

 

Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.

    
 
 

6.

 

Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio.

    
 
 

7.

 

Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.

    
 
 

8.

 

Nasta tako velika radost u onome gradu.

    
 
 

9.

 

Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki.

    
 
 

10.

 

Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika."

    
 
 

11.

 

A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama.

    
 
 

12.

 

Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene.

    
 
 

13.

 

Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.

    
 
 

14.

 

Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana.

    
 
 

15.

 

Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.

    
 
 

16.

 

Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.

    
 
 

17.

 

Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

    
 
 

18.

 

Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca

    
 
 

19.

 

govoreći: "Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga."

    
 
 

20.

 

Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći!

    
 
 

21.

 

Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!

    
 
 

22.

 

Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.

    
 
 

23.

 

Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan."

    
 
 

24.

 

Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!"

    
 
 

25.

 

Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.

    
 
 

26.

 

Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust."

    
 
 

27.

 

On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom.

    
 
 

28.

 

Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju.

    
 
 

29.

 

Duh reče Filipu: "Pođi i pridruži se tim kolima!"

    
 
 

30.

 

Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?"

    
 
 

31.

 

On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.

    
 
 

32.

 

A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.

    
 
 

33.

 

U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.

    
 
 

34.

 

Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?

    
 
 

35.

 

Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.

    
 
 

36.

 

Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?"

    
 
 

37.

 

#

    
 
 

38.

 

Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti.

    
 
 

39.

 

A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,

    
 
 

40.

 

a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.

    
 
 

Acts 11

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com