| Chapter 4 |
1 | Dok su oni jo govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji,
|
2 | ozlovoljeni to uče narod i navjećuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih;
|
3 | pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijae večer.
|
4 | Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovae te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.
|
5 | Sutradan se sastadoe u Jeruzalemu glavari, starjeine i pismoznanci -
|
6 | i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga.
|
7 | Izvedoe apostole preda se pa ih stadoe ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?"
|
8 | Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starjeine!
|
9 | Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spaen?
|
10 | Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!
|
11 | On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.
|
12 | I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se moemo spasiti."
|
13 | Kad vidjee neustraivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali
|
14 | videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli nita protusloviti.
|
15 | Stoga zapovjedie da izađu iz vijećnice pa stadoe raspravljati:
|
16 | "to ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne moemo ga nijekati;
|
17 | ali da se jo vie ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu ivom o tom Imenu vie ne govore."
|
18 | Pozvae ih i zapovjedie im da podnipoto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo.
|
19 | Ali im Petar i Ivan odgovorie: "Sudite je li pred Bogom pravo sluati radije vas nego Boga.
|
20 | Mi doista ne moemo ne govoriti to vidjesmo i čusmo."
|
21 | Ali oni ne naavi kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga to se dogodilo.
|
22 | Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijae vie od četrdeset godina.
|
23 | Otputeni, odoe svojima i javie to im rekoe veliki svećenici i starjeine.
|
24 | Kad su oni to čuli, jednoduno podigoe glas k Bogu i rekoe: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve to je u njima!
|
25 | Ti si na usta oca naega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zato se bune narodi, zato puci ludosti snuju?
|
26 | Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.
|
27 | RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim
|
28 | da učine to tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.
|
29 | I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjeloću navjećivati riječ tvoju!
|
30 | Prui ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."
|
31 | I poto se pomolie, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napunie Duha Svetoga te stanu navjećivati riječ Boju smjelo.
|
32 | U mnotva onih to prigrlie vjeru bijae jedno srce i jedna dua. I nijedan od njih nije svojim zvao nita od onoga to je imao, nego im sve bijae zajedničko.
|
33 | Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uivahu veliku naklonost.
|
34 | Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljita ili kuće, prodavali bi ih i utrak donosili
|
35 | i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
|
36 | A Josip, od apostola prozvan Barnaba, to znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,
|
37 | posjedovae jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.
|