Chapter 8

   A Isus se uputi na Maslinsku goru.  

  U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.  

  Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu  

  i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu.  

  U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?"  

  To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.  

  A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."  

  I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.  

  A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.  

  Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?"  

  Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."  

  Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života."  

  Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!"  

  Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.  

  Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;  

  no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.  

  Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito.  

  Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac."  

  Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."  

  Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.  

  Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći."  

  Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?"  

  A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.  

  Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."  

  Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus:  

  "Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu."  

  Ne shvatiše da im govori o Ocu.  

  Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.  

  Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo."  

  Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.  

  Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;  

  upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."  

  Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'"  

  Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha.  

  Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.  

  Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.  

  Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama.  

  Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca."  

  Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili.  

  A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio!  

  Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."  

  Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.  

  Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ.  

  Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.  

  A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.  

  Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?  

  Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga."  

  Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?"  

  Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.  

  No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.  

  Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka."  

  Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.'  

  Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"  

  Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,  

  no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam.  

  Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."  

  Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"  

  Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"  

  Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.