Croatian Bible

 

The Gospel According to St. Luke

 

Chapter 11

 

 

1.

 

Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti.

    
 
 

2.

 

I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike.

    
 
 

3.

 

I reče im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine!

    
 
 

4.

 

U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite.

    
 
 

5.

 

Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih."

    
 
 

6.

 

Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.

    
 
 

7.

 

Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih";

    
 
 

8.

 

drugi: "Pojavio se Ilija"; treći opet: "Ustao je neki od drevnih proroka."

    
 
 

9.

 

A Herod reče: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?" I tražio je priliku da ga vidi.

    
 
 

10.

 

Apostoli se vrate i ispripovjede što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida.

    
 
 

11.

 

Saznalo to mnoštvo po pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.

    
 
 

12.

 

Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju."

    
 
 

13.

 

A on im reče: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod."

    
 
 

14.

 

A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset."

    
 
 

15.

 

I učine tako: sve ih posjedaju.

    
 
 

16.

 

A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo.

    
 
 

17.

 

Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.

    
 
 

18.

 

Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?"

    
 
 

19.

 

Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta."

    
 
 

20.

 

A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!"

    
 
 

21.

 

A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.

    
 
 

22.

 

Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne."

    
 
 

23.

 

A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.

    
 
 

24.

 

Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.

    
 
 

25.

 

Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?"

    
 
 

26.

 

"Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela."

    
 
 

27.

 

"A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega."

    
 
 

28.

 

Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli.

    
 
 

29.

 

I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

    
 
 

30.

 

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija.

    
 
 

31.

 

Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.

    
 
 

32.

 

No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj.

    
 
 

33.

 

I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori.

    
 
 

34.

 

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše.

    
 
 

35.

 

A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"

    
 
 

36.

 

I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

    
 
 

37.

 

A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet.

    
 
 

38.

 

I gle, čovjek neki iz mnoštva povika: "Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je,

    
 
 

39.

 

a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro.

    
 
 

40.

 

Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše."

    
 
 

41.

 

Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!"

    
 
 

42.

 

I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti nečistom duhu te izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu.

    
 
 

43.

 

Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima:

    
 
 

44.

 

"Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke."

    
 
 

45.

 

Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.

    
 
 

46.

 

U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći.

    
 
 

47.

 

Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se

    
 
 

48.

 

i reče im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!"

    
 
 

49.

 

Prihvati Ivan i reče: "Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama."

    
 
 

50.

 

Reče mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"

    
 
 

51.

 

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.

    
 
 

52.

 

I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto.

    
 
 

53.

 

No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem.

    
 
 

54.

 

Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?"

    
 
 

55.

 

No on se okrenu i prekori ih.

    
 
 

56.

 

I odoše u drugo selo.

    
 
 

57.

 

Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao."

    
 
 

58.

 

Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."

    
 
 

59.

 

Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca."

    
 
 

60.

 

Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje."

    
 
 

61.

 

I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima."

    
 
 

62.

 

Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."

    
 
 

Luke 12

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com