Chapter 11

   Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike."  

  On im reče: "Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!  

  Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!  

  I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'"  

  I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha.  

  Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!'  

  A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...'  

  Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti."  

  "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!  

  Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se."  

  "A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati?  

  Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca?  

  Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"  

  I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo.  

  A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!"  

  A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba.  

  Ali on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti.  

  Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle.  

  Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci.  

  Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."  

  "Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed.  

  Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli."  

  "Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."  

  "Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.'  

  Došavši, nađe je pometenu i uređenu.  

  Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku."  

  Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!"  

  On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!"  

  Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.  

  Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju."  

  "Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona!  

  Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!"  

  "Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.  

  Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno.  

  Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna.  

  Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelića tame, bit će posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje."  

  Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu.  

  Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra.  

  A Gospodin mu reče: "Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti.  

  Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu.  

  Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je čisto."  

  "Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti."  

  "Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima.  

  Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode."  

  Nato će neki zakonoznanac: "Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš."  

  A on reče: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete."  

  "Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše.  

  Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!  

  Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati -  

  da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta,  

  od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!"  

  "Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući."  

  Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja  

  vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.