| Chapter 1 |
1 | Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama -
|
2 | kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi -
|
3 | pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati
|
4 | da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
|
5 | U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.
|
6 | Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
|
7 | No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
|
8 | Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
|
9 | ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad.
|
10 | Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
|
11 | A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.
|
12 | Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.
|
13 | No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.
|
14 | Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati.
|
15 | Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.
|
16 | Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
|
17 | Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan."
|
18 | Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi."
|
19 | Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.
|
20 | I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude."
|
21 | Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu.
|
22 | Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
|
23 | Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.
|
24 | Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći:
|
25 | "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima."
|
26 | U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret
|
27 | k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
|
28 | Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"
|
29 | Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
|
30 | No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.
|
31 | Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.
|
32 | On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
|
33 | i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."
|
34 | Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?"
|
35 | Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.
|
36 | A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.
|
37 | Ta Bogu ništa nije nemoguće!"
|
38 | Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.
|
39 | Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
|
40 | Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
|
41 | Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga
|
42 | i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
|
43 | Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
|
44 | Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
|
45 | Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
|
46 | Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina,
|
47 | klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
|
48 | što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
|
49 | Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!
|
50 | Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
|
51 | Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
|
52 | Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
|
53 | Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
|
54 | Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:
|
55 | spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
|
56 | Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
|
57 | Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
|
58 | Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
|
59 | Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,
|
60 | no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!"
|
61 | Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao."
|
62 | Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.
|
63 | On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude,
|
64 | a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
|
65 | Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.
|
66 | I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
|
67 | A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj!
|
69 | Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
|
70 | kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka:
|
71 | spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;
|
72 | iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
|
73 | zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati
|
74 | te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha
|
75 | u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
|
76 | A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,
|
77 | da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,
|
78 | darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine
|
79 | da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."
|
80 | Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
|