Croatian Bible

 

The Gospel According to Saint Mark

 

Chapter 7

 

 

1.

 

Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.

    
 
 

2.

 

Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.

    
 
 

3.

 

Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima

    
 
 

4.

 

jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.

    
 
 

5.

 

Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

    
 
 

6.

 

Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,

    
 
 

7.

 

a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!"

    
 
 

8.

 

Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!"

    
 
 

9.

 

Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!"

    
 
 

10.

 

I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

    
 
 

11.

 

A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.

    
 
 

12.

 

Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!"

    
 
 

13.

 

I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

    
 
 

14.

 

Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.

    
 
 

15.

 

Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.

    
 
 

16.

 

A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.

    
 
 

17.

 

Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

    
 
 

18.

 

Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.

    
 
 

19.

 

No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao."

    
 
 

20.

 

On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

    
 
 

21.

 

Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.

    
 
 

22.

 

Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge

    
 
 

23.

 

pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!"

    
 
 

24.

 

I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

    
 
 

25.

 

A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,

    
 
 

26.

 

mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.

    
 
 

27.

 

Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.

    
 
 

28.

 

Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena."

    
 
 

29.

 

I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

    
 
 

30.

 

Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"

    
 
 

31.

 

A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'"

    
 
 

32.

 

A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

    
 
 

33.

 

Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.

    
 
 

34.

 

On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!"

    
 
 

35.

 

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?"

    
 
 

36.

 

Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"

    
 
 

37.

 

I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.

    
 
 

38.

 

I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.

    
 
 

39.

 

Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava."

    
 
 

40.

 

A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.

    
 
 

41.

 

Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!"

    
 
 

42.

 

I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.

    
 
 

43.

 

On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

    
 
 

Mark 8

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com