Croatian Bible

 

The Book of Hosea

 

Chapter 2

 

 

1.

 

Kralj Astijag bi pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac.

    
 
 

2.

 

Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja.

    
 
 

3.

 

A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, četrdeset ovaca i šest metreta vina.

    
 
 

4.

 

I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu.

    
 
 

5.

 

Stoga mu reče kralj: "Zašto se ti ne klanjaš Belu?" On odgovori: "Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!"

    
 
 

6.

 

Tada će kralj: "Ti dakle misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?"

    
 
 

7.

 

I reče Daniel smiješeći se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio."

    
 
 

8.

 

Kralj, bijesan, dozva Belove svećenike te im reče: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet ćete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet će Daniel što pogrdi Bela."

    
 
 

9.

 

I reče Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj riječi!" A svećenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeći žene i djecu.

    
 
 

10.

 

Kralj tako uđe s Danielom u hram Belov.

    
 
 

11.

 

Svećenici mu Belovi rekoše: "Mi ćemo izići, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zaključaj vrata i zapečati ih svojim prstenom; ako ujutro dođeš i ne nađeš da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, naš klevetnik."

    
 
 

12.

 

Nisu se bojali, jer bijahu načinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo.

    
 
 

13.

 

Ali kad oni izađoše i kralj dade postaviti jela Belu,

    
 
 

14.

 

Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred očima kraljevim. Tada iziđoše, zaključaše vrata, zapečatiše ih kraljevim prstenom te otiđoše.

    
 
 

15.

 

Svećenici, po običaju, dođoše noću sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše.

    
 
 

16.

 

Kralj sutradan urani, a tako i Daniel.

    
 
 

17.

 

I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li pečati nepovrijeđeni?" - "Nepovrijeđeni su, kralju", odgovori Daniel.

    
 
 

18.

 

Čim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!"

    
 
 

19.

 

Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne uđe, pa mu reče: "Pogledaj pod, istraži čije su ovo stope!"

    
 
 

20.

 

"Vidim stope muškaraca, žena i djece" reče kralj.

    
 
 

21.

 

I bijesan, dade uhvatiti svećenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu.

    
 
 

22.

 

Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram.

    
 
 

23.

 

A bijaše i velik zmaj koga štovahu Babilonci.

    
 
 

24.

 

Kralj reče Danielu: "Hoćeš reći da je mjeden? Gle! Živi, jede, pije: nećeš valjda kazati da ovo nije živi bog. Pokloni mu se!"

    
 
 

25.

 

Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog živi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja ću ubiti ovu zmiju bez mača i bez toljage."

    
 
 

26.

 

I reče kralj: "Dajem ti!"

    
 
 

27.

 

Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeče, načini od toga kuglice te ih baci zmaju u ždrijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reče: "Gledajte čemu se klanjate!"

    
 
 

28.

 

Kad to čuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: "Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, svećenike pokla."

    
 
 

29.

 

Navališe dakle kralju i rekoše: "Predaj nam Daniela, inače ćemo ubiti tebe i tvoj dom!"

    
 
 

30.

 

I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela.

    
 
 

31.

 

Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana.

    
 
 

32.

 

U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela.

    
 
 

33.

 

A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje.

    
 
 

34.

 

I Anđeo Gospodnji reče Habakuku: "Odnesi ručak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!"

    
 
 

35.

 

Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!"

    
 
 

36.

 

Anđeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseći za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha.

    
 
 

37.

 

I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ručak što ti ga šalje Bog!"

    
 
 

38.

 

A Daniel reče: "Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube."

    
 
 

39.

 

I ustade Daniel i blagova, a Anđeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju.

    
 
 

40.

 

Sedmoga dana dođe kralj da oplače Daniela; priđe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi.

    
 
 

41.

 

Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!"

    
 
 

42.

 

I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih učas požderaše pred njegovim očima.

    
 
 

Hosea 3

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com