Croatian Bible

 

The Book of the Prophet Ezekiel

 

Chapter 1

 

 

1.

 

Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja.

    
 
 

2.

 

Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima -

    
 
 

3.

 

riječ Jahvina dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.

    
 
 

4.

 

Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.

    
 
 

5.

 

Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku;

    
 
 

6.

 

svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila.

    
 
 

7.

 

Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi.

    
 
 

8.

 

Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila.

    
 
 

9.

 

Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše.

    
 
 

10.

 

I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri.

    
 
 

11.

 

Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.

    
 
 

12.

 

I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući.

    
 
 

13.

 

A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu.

    
 
 

14.

 

Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.

    
 
 

15.

 

Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak.

    
 
 

16.

 

Točkovi bijahu slični krizolitu, sva četiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome.

    
 
 

17.

 

U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera a nisu se morali okretati.

    
 
 

18.

 

Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju.

    
 
 

19.

 

Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi; kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi se podizahu.

    
 
 

20.

 

Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima.

    
 
 

21.

 

Pa kad su bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima.

    
 
 

22.

 

Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.

    
 
 

23.

 

A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo.

    
 
 

24.

 

Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila.

    
 
 

25.

 

Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina.

    
 
 

26.

 

Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek.

    
 
 

27.

 

I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane.

    
 
 

28.

 

Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi govoraše.

    
 
 

Ezekiel 2

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com