| Chapter 13 |
1 | Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.
|
2 | Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.
|
3 | Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.
|
4 | Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!
|
5 | Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!
|
6 | Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.
|
7 | Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?
|
8 | Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?
|
9 | Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?
|
10 | Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.
|
11 | Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?
|
12 | Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.
|
13 | Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.
|
14 | Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?
|
15 | On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.
|
16 | I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.
|
17 | Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.
|
18 | Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.
|
19 | Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.
|
20 | Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:
|
21 | digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.
|
22 | Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.
|
23 | Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.
|
24 | Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?
|
25 | Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?
|
26 | O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,
|
27 | koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!
|
28 | Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!
|