Nehemiah Chapter 2 - Croatian Bible

Nehemiah 1

Croatian Bible

Nehemiah 3

The Book of Nehemiah

Chapter 2

1.

Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tu�an.

2.

Tada mi kralj re�e: "�to ti je tu�no lice? Nisi li mo�da bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma upla�ih

3.

i rekoh kralju: "Neka uvijek �ivi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tu�no kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?"

4.

Kralj me upita: "�to, dakle, �eli�?" Zazvah Boga nebeskoga

5.

i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim."

6.

Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada �e� se vratiti?" Po�to sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem.

7.

Jo� rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje;

8.

i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve �ume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvr�i Hrama, za gradski bedem i za ku�u u kojoj �u se nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bija�e nada mnom.

9.

I do�oh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom �asnike i konjanike.

10.

Kad to �u Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko �to je do�ao �ovjek da se zauzme za dobro Izraelaca.

11.

Stigav�i u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana.

12.

Zatim ustah no�u, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjeriv�i �to mi je Bog moj nadahnuo da u�inim za Jeruzalem; a nisam imao druge �ivotinje osim kljuseta na kojem sam jahao.

13.

Izi�oh, dakle, no�u na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetli�nim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena.

14.

Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam na�ao prolaza za �ivotinju na kojoj sam jahao.

15.

Uspeo sam se zato no�u uz Potok, i dalje razgledaju�i zid, i ponovo sam u�ao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio,

16.

a da savjetnici nisu primijetili kamo sam oti�ao i �to sam u�inio. Sve do sada nisam ni�ta rekao �idovima: ni sve�enicima, ni velika�ima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima.

17.

Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ru�evinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da vi�e ne budemo izlo�eni ruglu."

18.

I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saop�ih im i rije�i koje mi kralj bija�e rekao. "Ustanimo", povika�e oni, "i gradimo!" I ukrijepi�e im se ruke na dobro djelo.

19.

Na te vijesti po�e�e nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Ge�em, Arapin. Prezirno su nam govorili: "�to radite ovdje? Ho�ete li se pobuniti protiv kralja?"

20.

Ali im ja odgovorih ovim rije�ima: "Nebeski �e nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu."

Nehemiah 3

HTMLBible Software - by johnhurt.com

Croatian Bible

The Book of Nehemiah

Chapter 2

1.

Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tu�an.

2.

Tada mi kralj re�e: "�to ti je tu�no lice? Nisi li mo�da bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma upla�ih

3.

i rekoh kralju: "Neka uvijek �ivi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tu�no kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?"

4.

Kralj me upita: "�to, dakle, �eli�?" Zazvah Boga nebeskoga

5.

i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim."

6.

Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada �e� se vratiti?" Po�to sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem.

7.

Jo� rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje;

8.

i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve �ume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvr�i Hrama, za gradski bedem i za ku�u u kojoj �u se nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bija�e nada mnom.

9.

I do�oh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom �asnike i konjanike.

10.

Kad to �u Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko �to je do�ao �ovjek da se zauzme za dobro Izraelaca.

11.

Stigav�i u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana.

12.

Zatim ustah no�u, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjeriv�i �to mi je Bog moj nadahnuo da u�inim za Jeruzalem; a nisam imao druge �ivotinje osim kljuseta na kojem sam jahao.

13.

Izi�oh, dakle, no�u na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetli�nim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena.

14.

Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam na�ao prolaza za �ivotinju na kojoj sam jahao.

15.

Uspeo sam se zato no�u uz Potok, i dalje razgledaju�i zid, i ponovo sam u�ao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio,

16.

a da savjetnici nisu primijetili kamo sam oti�ao i �to sam u�inio. Sve do sada nisam ni�ta rekao �idovima: ni sve�enicima, ni velika�ima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima.

17.

Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ru�evinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da vi�e ne budemo izlo�eni ruglu."

18.

I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saop�ih im i rije�i koje mi kralj bija�e rekao. "Ustanimo", povika�e oni, "i gradimo!" I ukrijepi�e im se ruke na dobro djelo.

19.

Na te vijesti po�e�e nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Ge�em, Arapin. Prezirno su nam govorili: "�to radite ovdje? Ho�ete li se pobuniti protiv kralja?"

20.

Ali im ja odgovorih ovim rije�ima: "Nebeski �e nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu."

Nehemiah 3

Other Items are Available At These Sites: