Croatian Bible

 

The Second Book of Moses, Called Exodus

 

Chapter 9

 

 

1.

 

Tada Jahve reče Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže.

    
 
 

2.

 

Ako ga ne pustiš, nego ga i dalje budeš zadržavao,

    
 
 

3.

 

ruka Jahvina udarit će strašnim pomorom po tvome blagu što je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci.

    
 
 

4.

 

Razlikovat će Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipćana, tako da ništa što pripada Izraelcima neće stradati.'"

    
 
 

5.

 

Jahve je odredio i vrijeme, rekavši: "Sutra će Jahve izvesti ovo u zemlji."

    
 
 

6.

 

Sutradan Jahve tako i učini. Sva stoka Egipćana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo.

    
 
 

7.

 

Faraon je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda.

    
 
 

8.

 

Reče Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregršti pepela iz peći, pa neka ga Mojsije pred faraonovim očima baci prema nebu.

    
 
 

9.

 

Od toga će nastati sitna prašina po svoj zemlji egipatskoj, i na ljudima će i na životinjama izazivati otekline i stvarati čireve s kraja na kraj Egipta."

    
 
 

10.

 

Tako oni uzeše pepela iz peći i dođoše pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s čirevima prekriše ljude i životinje.

    
 
 

11.

 

Ni čarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i čarobnjaci, kao i ostali Egipćani, bili prekriveni čirevima.

    
 
 

12.

 

Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao.

    
 
 

13.

 

Tada Jahve reče Mojsiju: "Podrani ujutro, iziđi pred faraona i reci mu: 'Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi štovanje iskaže.

    
 
 

14.

 

Ako ih ne pustiš, sva zla svoja navalit ću ovaj put na te, na tvoje službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja.

    
 
 

15.

 

Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje.

    
 
 

16.

 

Poštedio sam te da ti pokažem svoju moć i da se hvali moje ime po svoj zemlji.

    
 
 

17.

 

Ali se ti previše uzdižeš nad mojim narodom i priječiš mu da ode.

    
 
 

18.

 

Sutra u ovo doba pustit ću tuču tako strašnu kakve u Egiptu još nije bilo otkad je postao do sada.

    
 
 

19.

 

Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve što je vani, na otvorenu. Sve što se nađe u polju, bilo čovjek bilo živinče, ne bude li uvedeno unutra, poginut će kad tuča zaspe po njima.'"

    
 
 

20.

 

Faraonovi službenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju svoje sluge i svoje blago unutra.

    
 
 

21.

 

Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge i stoku.

    
 
 

22.

 

Onda rekne Jahve Mojsiju: "Pruži ruku prema nebu da udari tuča po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, životinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj."

    
 
 

23.

 

Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuču i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuču po zemlji Egipćana.

    
 
 

24.

 

Tuča je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj.

    
 
 

25.

 

Tuča pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani, ljude i životinje; uništi sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi.

    
 
 

26.

 

Samo u gošenskom kraju, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuče.

    
 
 

27.

 

Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reče: "Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo.

    
 
 

28.

 

Molite Jahvu da ustavi gromove i tuču, a ja ću vas pustiti da idete. Nećete više dugo ostati."

    
 
 

29.

 

"Kad iziđem iz grada", reče mu Mojsije, "dići ću ruke prema Jahvi, pa će gromovi prestati, a ni tuče više neće biti, tako da znaš da zemlja pripada Jahvi.

    
 
 

30.

 

Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, još se ne bojite Boga Jahve."

    
 
 

31.

 

I tako propade lan i ječam: jer ječam bijaše u klasu, a lan u cvatu.

    
 
 

32.

 

Pšenica i raž nisu nastradali jer su ozima žita.

    
 
 

33.

 

Otišavši od faraona, Mojsije iziđe iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tuča, a ni kiša više nije padala na zemlju.

    
 
 

34.

 

Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuča i kiša, opet padne u grijeh: i on i njegovi službenici opet otvrdnu srcem.

    
 
 

35.

 

Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i prorekao preko Mojsija.

    
 
 

Exodus 10

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com